Odgovornost za štetu prema Zakonu o obligacionim odnosima
U pravnoj praksi, osobito u slučajevima saobraćajnih nesreća i drugih oblika štete, razumijevanje pravnih pretpostavki koje čine osnovu za odgovornost za štetu od ključne je važnosti. Zakon o obligacionim odnosima jasno definira kada i pod kojim uslovima može nastati odgovornost za štetu.
Stav Apelacionog suda Brčko distrikta
Prema Apelacionom sudu Brčko distrikta, odgovornost za štetu nastaje pod sljedećim uslovima:
Sukladno odredbama Zakona o obligacionim odnosima o uzrokovanju štete, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete, i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice.
Sve ove pretpostavke, štetna radnja (čin ili propust koji uzrokuje štetu), šteta, uzročna veza između štetne radnje kao uzroka i štete kao posljedice i protupravnost u odnosu na štetnu radnju ili štetu, ili u odnosu na oboje, moraju se ispuniti kumulativno, pa ako i jedna izostane, nema odgovornosti za štetu.
Ovaj stav jasno ukazuje na četiri ključne pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi se osoba smatrala odgovornom za štetu:
1. Štetna radnja
Da bi došlo do odgovornosti za štetu, mora postojati štetna radnja, što znači da je neko počinio djelo ili propust kojom je prouzrokovao štetu. Ova radnja može biti čin (aktivno djelovanje) ili propust (nečinjenje), a važno je da je izazvala štetu.
2. Postojanje štete
Druga pretpostavka je postojanje štete, koja mora biti stvarna. To može biti materijalna (novčana šteta, oštećenje imovine) ili nematerijalna (duševni ili fizički bolovi). Ukoliko šteta nije utvrđena, nema osnova za naknadu.
3. Uzročna veza
Treća pretpostavka je postojanje uzročne veze između štetne radnje i nastale štete. To znači da štetna radnja mora biti direktan uzrok nastale štete. Ako uzročna veza nije jasno utvrđena, odgovornost neće nastati.
4. Protupravnost štetne radnje
Posljednja pretpostavka se odnosi na protupravnost u odnosu na štetnu radnju ili štetu. To znači da mora postojati povreda zakona ili društvenih normi.
Kumulativno ispunjenje pretpostavki
Sve četiri pretpostavke – štetna radnja, šteta, uzročna veza i protupravnost – moraju biti ispunjene kumulativno. To znači da ako i jedna od ovih pretpostavki izostane, neće doći do odgovornosti za štetu. Na primjer, ako postoji šteta, ali nije jasno utvrđena uzročna veza između štetne radnje i te štete, osoba koja je počinila štetnu radnju neće biti odgovorna za naknadu štete.
Zaključak
Razumijevanje stavova sudske prakse, kao što je ovaj stav Apelacionog suda Brčko distrikta, od esencijalne je važnosti za pravilno tumačenje odgovornosti za štetu. Ako ste bili u saobraćajnoj nesreći ili ste pretrpjeli štetu, važno je razumjeti koji su pravni uslovi za ostvarivanje naknade štete.
Ukoliko ste pretrpili štetu i imate bilo kakvih pitanja ili nedoumica u vezi s Vašim slučajem, preporučujemo da se obratite Axis Agenciji.